Keltska mitologija

Stari Kelti su bili politeisti, te stoga keltska mitologija obuhavata čitav panteon božanstava. Uz to, budući da su naseljavali prilično veliko prostranstvo, Kelti sa različitih područija su imali i različite bogove.
Na žalost, većina mitova i verovanja Kelta koji su nastanjivali današnju Francusku i Španiju se izgubila još u vreme rimskih osvajanja. Ono sa čim se danas možemo upoznati su mitovi i legende onog dela keltskog naroda koji se pod pritiskom Germana povukao na Britanska ostrva. Njihova predanja su delom sačuvana čak i u srednjovekovnim zapisima.
Keltska mitologija je mitologija bogata osebujnim mitovima, legendama i anegdotama. Mitovi su raznovrsni i bave se različitim temama, neki su stvoreni da bi pojasnili određene obrede ili običaje, govore o bogovima i herojima kao i o običnim smrtnicima. Keltska mitologija objedinjuje velšku i irsku mitologiju, kao i neke aglo-saksonske mitove. Kao i nordijska mitologija, temelj je danas poznatih, kao i modernih bajki. Najpoznatiji likovi keltske mitologije su božanstva: Dagda, Dana, Donn, Macha, Nemain, Oenghus, Lir, Rhiannon i mnogi drugi, kao i heroji Arthur, Cú Chulainn, Oisin, Finn Mac Cool i Conán Ćelavi, te čarobnjak Merlin.

Druidi

Druidi su bili sveštenički stalež kod starih Kelta.

Trostruka božanstva

Trostruka božanstva su bila relativno česta pojava, ne samo u keltskoj mitologiji, već i u većini politeističkih religija. Često su bila ženskog pola, tri sestre, obično identičnog izgleda, a neretko i istog imena.

Podela keltske mitologije

U keltskoj mitologiji postoje izvesne podgrupe, međusobno više ili manje povezane. Najidealija podela bi bila prema samoj podeli keltskih jezika, i to na:
Galsko-britansko-romanski panteon, kod kojeg je keltski jezik pretrpeo velike promene pod uticajem latina vulgaris.
Mitologiju na geliku:
Irski panteon
Škotski panteon
Velški panteon onog dela keltskog naroda koji se koristio bretonskim jezikom.

Božanstva

Keltska božanstva su isključivo vezana za različite prirodne pojave i aspekte ljudskog života, kao i za rat i obrtništvo. Božanstva potiču iz svih dijelova Velike Britanije i Irske. Postoji mnogo božanstava, a veliki je i broj božica. Najpoznatija i najvažnija božanstva su:
Dagda - vrhovni bog, gospodar znanja, mudrosti, magije i druidstva
Dana - vrhovna božica majka, majaka Dagde i Tuatha Dé Danaana, djece Danaine, posljednjeg roda bogova koji su vladali Irskom
Lugh - bog Sunca, svjetlosti i pobjede, unuk je Balorov, koga je ubio gađajući ga praćkom u "Urokljivo Oko", vođa je Tuatha Dé Danaana
Donn - bog smrti, vladar mrtvih
Morrigan - trostruka božica života, rata i smrti, čine je Nemain, Macha i Badb
Nemain - božica bojnog polja i bitke, hrani se dušama palih ratnika, žena Nuadina
Macha - božica rata i pogibije, vrlo dvolična i razdražljiva
Badb - božica ratnika, osvete i pobjede, simbolizira je, kao i Nemain, vrana
Dian Cecht - irski bog liječenja i zdravlja, bio je iscjelitelj Tuatha Dé Danaana
Brigit - božica plodnosti, liječnja, obrade metala, poezije i učenja, simbolizira je labud, a čine je tri sesre blizanke, od kojih se svaka zvala Brigit
Oenghus - bog ljubavi, ljepote, plodnosti i sreće, Dagdin sin, a Diarmuidov poočim, prikazivan sa pticama - koje simboliziraju poljupce - kako mu lepršaju oko glave
Manannan Mac Lir - bog mora, liječništva i čarobnjaštva, sin je Lirov, a poklonio je Lughu mač koji može pobijediti svako oružje, konja koji može kasati i morem i kopnom, te brod koji sluša misli svoga gospodara, poznat je po svojim konjima od morske pjene
Lir - bog mora, okeana i pučine, poznat po neizmjernoj mudrosti, otac je Bránov, Branwenin, Manawydanov i Manannan Mac Lirov, te je otac troje djece koje je ljubomorna žena pretvorila u labudove, a koji su se nakon devetsto godina vratili u ljudski oblik i shvatili da su odrasli
Luchta - obrtnik, Creidhne - metalac i zlatar, te Goibhniu - božanski kovač koji je iskovao nepobjedivi mač i svario pivo koje daje besmrtnost onome koji ga pije, zajedno čine trojstvo bogova zanata
Epona - božica konja
Cerridwen - velška božica magije, znanja i vještičarenja, mjenjolika božica čuvarica Kotla nadahnuća i znanja, majka pjesničkog barda Talieisna, prelijepe Crearwy i najružnijeg čovjeka na svijetu Afagddua
Cernunnos - bog poljodjelstva, obilja i plodnosti, poznat po parošcima
Medb - božica plodnosti i rata, bila je mjenjolika i promiskuitetna, a njeno prisustvo na bojnom polju svim ratnicima je oduzimalo dvije trećine hrabrosti i snage; kraljica je Connachta u sagi o Cú Culainnu
Niamh - božica Avalona ili Annwna, Drugog svijeta
Bile - keltski bog svjetlosti i liječništva, poznavao je sve čarobne napitke i ljekovito bilje
Blodeuwedd - božica proljeća, sastavljena od hrasta, te cvjetova žutilovike i medunike
Chailleach Bheur - škotska božica zime, imala je plavo lice; njena vladavina završava u proljeće dolaskom božice Brigit
Rhiannon - božica vlasti i moći, poznata po ljepoti i umiljatosti, žena je prvo Manawydanova, a zatim Pwyllova, s kojim je imala sina Pryderija, te je gospodarica Dyfeda
Pwyll - bog vlasti, kraljevanja i junaštva, iznimno lijep, snažan i vješt bog, gospodar Dyfeda u Walesu, muž božice Rhiannon, s kojom je imao sina Pryderija
Sadb - božica Mjeseca, bila je ljubavnica Finna Mac Coola, s kojim je imala sina Oisina, heroja i pjesnika, koga je podigla u obličju srne, u koju ju je ptetvorio Crni druid
Taranis - bog groma i oluje, poznat po svojoj razdražljivosti i snazi, Gaj Julije Cezar ga je usporedio sa Jupiterom
Wyrde - engleske božice sudbine, bile su tri sestre; ekvivalent su nordijskim Nornama.
Belatu - Cadros - velški i britanski bog rata i uništenja neprijatelja, rimljani su ga poistovijetili sa bogom Marsom
Belenus i Belisama - britanska božanstva dobrote, vatre i svijetla, bili su supružici i simbolizirali su ih kotao i ovca

Mitologija Kelta, tog naroda koji se na smiraju prapovijesnog razdoblja proširio mnogim dijelovima Europe, odavno privlači pažnju ne samo brojnih stručnjaka, već i “običnih” ljudi, kojima su Kelti neodoljivo privlačan, pomalo tajanstven, neobičan i u velikoj mjeri nepoznat narod, sa zadivljujućim pričama o hrabrim junacima i junakinjama, kraljevima i božanstvima i s čudnim običajima.

Kelti nisu bili jedinstven narod, moguće je da čak nisu svi ni pripadali istoj etničkoj skupini, iako su govorili na dijalektima istog jezika. Nisu imali političkog jedinstva, no u vremenu što je neposredno prethodilo njihovom potpadanju pod vlast Rima, pojedina plemena ujedinjavala su se u političke tvorevine što su bile na dobrom putu da postanu države. Rimljani su posvuda, osim u Škotskoj i Irskoj, te na nekim otocima u Irskom moru, a samo djelomično u Walesu i Cornwallu, prekinuli njihov politički i kulturni razvitak, romanizirali ih i učinili dijelom provincijalnog stanovništva rimske države.

Naše znanje o religiji i mitologiji različitih keltskih plemena potječe iz triju zemljopisnih područja: Galije (današnja Francuska i Belgija), Britanije (posebice Walesa) i Irske. Kao rimske provincije, Galija i Britanija su prije pojave kršćanstva bile pod izrazitim utjecajem rimske, a južna Galija i grčke kulture. Naprotiv, keltska Irska sačuvala je svoje kulturno jedinstvo sve dok tijekom 5. stoljeća nije prihvatila kršćanstvo. Zato je upravo u Irskoj preživjelo najviše dokaza o keltskoj predkršćanskoj mitologiji, ali se značenje te irske građe može razumjeti jedino ako je se poveže sa sačuvanim dokazima o mitologiji Gala i Britanaca. O religiji plemena izvan spomenutih područja, pa tako i o Keltima koji su obitavali na području naše zemlje, Skordiscima i Tauriscima, ne znamo ništa. Eventualne zaključke možemo donositi samo na temelju onoga što je bilo zajedničko svim Keltima.

Razvitak keltskih religioznih predodžbi i mitova moguće je pratiti tijekom nekoliko razdoblja. Najraniji i što se tiče mitologije najslabije poznat, period je formiranja keltskih plemena u krilu srednjoeuropske kulture starijeg željeznog doba, o čemu postoji samo arheološka građa. Možemo pretpostaviti da su njihove tadašnje religiozne predodžbe bile jednake ili bar vrlo slične onima drugih istodobnih naroda okolnih područja.

Drugo razdoblje vrijeme je keltskih seoba koje otpočinju u 6. stoljeću pr. Kr. i traju sve do rimskih osvajanja keltskih zemalja sredinom 1. stoljeća. Iz ovog perioda potječe vrlo obilna arheološka ostavština, te podaci o Keltima kod starijih grčkih i rimskih pisaca.

Treće je razdoblje rimske prevlasti; od Tiberija do pobjede kršćanstva u 4. stoljeću. Keltska religija tog vremena najpotpunije je dokumentirana arheološkim nalazima, epigrafskim spomenicima, podacima antičkih i crkvenih pisaca. Međutim, u tom vremenu je i najmanje izvorna jer je prožeta religijom osvajača.

Posljednje razdoblje obuhvaća dugu agoniju keltskog svijeta od 4. do 9. stoljeća i to uglavnom na Britanskim otocima i u Irskoj. To je vrijeme pokrštavanja, tijekom kojega keltska religija biva potisnuta, prerađena i zaodjenuta u kršćansko ruho, a priče i mitovi zapisani u srednjem vijeku i sačuvani do danas, izgubili su najveći dio svoje izvorne autentičnosti.

KELTSKA MITOLOGIJA - KRALJ ARTUR

Kralj Arthur (Artus) bio je britanski kralj koji je vladao oko 500. godine. Arthur je jedan od najpoznatijih likova keltske mitologije; od 13. stoljeća on je središnji lik brojnih književnih djela.

Velški kroničar Nenije u svom djelu Historia Britonum (oko 800. godine) spominje Arthura kao vođu keltskih Brita u 12 bitaka protiv Anglosasa.Taj pohod završava Arthurovom pobjedom u bitci kod Mons Badonicusa, 516. Međutim, najstariji prijepis Historia Britonum je iz godine oko 1000., pa nije dovoljno pouzdan. Nenije ističe i da se u Britaniji u prvoj polovici 6. stoljeća, nakon odlaska Rimljana, živjelo mirno i bez ratova. Općenito, izvori povijesnih podataka o Arthuru magloviti su i nejasni, ali svi se slažu oko činjenice da je krajem 5. st. na teritoriju današnjeg Walesa i Engleske, u tadašnjem britskom kraljevstvu Powys, živio ratni vođa koji je objedinio razjedinjena britska kraljevstva u borbi protiv nadirućih Angla i Sasa (svi izvori ističu da Arthur nije bio kralj, nego "Dux bellorum" - ratni vođa). Smatra se da Arthur nije bilo njegovo pravo ime, nego titula, koja je simbolizirala udruživanje Brita koji su zadržali stare, keltske običaje, i onih Brita koji su tijekom vladavine Rimljana romanizirani i koji su prihvatili kršćanstvo. Te su dvije frakcije, naime, bile u sukobu u vrijeme početka invazije Angla i Sasa, i bilo ih je potrebno ujediniti. Stoga je Arthur uzeo ovaj pseudonim, skovan od britske i latinske riječi za medvjeda - simbol Arthurov - "Arth" i "Ursus" - od čega je nastalo ime "Arthursus" - tj. "Arthur". Prema nekim izvorima, britska su kraljevstva bila tako posvađana da je čovjek koji bi ih ujedinio morao doći izdaleka - stoga postoje pretpostavke da je Arthur zapravo došao iz plemena Votadini (Goddodin) koje je živjelo na području na kojem se danas nalazi grad Edinburgh. Arthurove sjajne pobjede nad Sasima, koje su zabilježene u povijesti, vjerojatno su bile posljedica njegove jedinstvene borbene taktike koja se oslanjala na upotrebu konjice - roda vojske nepoznatog barbarskim plemenima koja su nadirala s istoka Britanskog otoka. Postoji teorija prema kojoj su njegovi konjanici ("vitezovi") bili potomci Sarmaćana, prisiljeni na službu Rimskom carstvu, koji su bili vrhunski jahači (ova teorija prikazana je u filmu "Kralj Arthur"). Prema nekim drugim teorijama, bili su to ostaci rimske aristokracije ("equites") koja je bila obučena za upotrebu konja u ratovanju. Nakon niza od 12 sjajnih pobjeda protiv osvajača, čini se da je Arthur postao žrtva istih onih sukoba među kraljevstvima zbog kojih je i došao na položaj zapovjednika - bitka kod Camlanna, u kojoj je poginuo, bila je navodno sukob dva britska kraljevstva. Nedugo po njegovoj smrti, Angli i Sasi nastavili su s osvajanjem Britanskog otoka, i samo 50 godina nakon njegove smrti posljednji Briti bili su potisnuti u udaljena brda Walesa i Cornwalla, gdje su se do današnjih dana sačuvali stari keltski običaji. Godine 1191. u gradu Glastonbury navodno su pronađeni posmrtni ostaci kralja Arthura i kraljice Genoveve. Kosti su kasnije prebačene u gradsku crkvu, ali je grob uništen u doba engleske reformacije, a kosti su nestale. Međutim, otkrilo se da je riječ o propagandnom potezu tadašnjih lokalnih vlasti, koje su željele privući hodočasnike. Pravi Arthurov grob nikada nije otkriven, iako je prema legendi prenesen na otok Avalon, kako bi njegove smrtne rane zacijelile. Legenda o Arthuru Legenda o kralju Arthuru prvi se put iznosi u djelu Historia Regum Britanniae,oko 1139. Arthur se spominje i u djelima Bruta, oko 1200. godine, Layamona, zatim Le Morte d'Arthur od Thomasa Maloryja, a najpoznatiji biograf kralja Arthura je Geoffrey of Monmoutha. Ističu se i djela Roberta de Borona: Joseph d'Arimathe, Merlin i Perceval. Likovi u legendama o kralju Arthuru nisu uvijek u istim odnosima, već su povezani različito u raznim verzijama priče. Arthur je sin kralja Utera Pendragona i kraljice Igraine. Njegova draga kojom se ženi jest Genoveva (Guinevere). Lancelot je Arthurov najbolji prijatelj i najpouzdaniji vitez. Međutim,ljubavna veza Lancelota i Genoveve označava i početak Arturova pada. Merlin je mudar čovjek i čarobnjak. Morgana (Morgan le Fay) je Arthurova sestra koja mu otkriva ljubavnu vezu Lancelota i Genoveve. U drugim verzijama ona je vila ili simbol sreće, a ponekad i negativan lik koji želi vladati umjesto Arthura. Tu su još i vitezovi Parsifal, Galahad i Gawain, koji se ističu kao idealni vitezovi odani Arthuru. Njegov mač Excalibur i priča o maču u kamenu opće su poznati. Arthur kao mladić vadi mač iz kamena. Legenda tvrdi da onaj koji izvuče mač jest sin Utera Pendragona, pa Arthur postaje kralj. Okrugli stol, za kojim sjede Arthurovi vitezovi okruglog stola i dvorac Camelot također su sastavni dio u pričama o kralju Arthuru. Posebno treba spomenuti potragu za gralom. Graal, mistični predmet, može pronaći samo vitez čista srca. Time se u srednjem vijeku objašnjavalo koje osobine mora imati idealan vitez. U nekim verzijama Arthur pogiba u boju protiv svog nećaka Mordreda, koji je digao bunu protiv njega. U kasnijim verzijama Mordred je sin incestuozne veze Arthura i njegove sestre Morgane. Bitka kod Camlanna, 537., prema tradiciji je bitka gdje je Arthur poginuo. Nakon bitke Arthura odvode na otok Avalon, gdje mu rane zacjeljuju. Prema priči, jednog dana Arthur će se vratiti i ponovo vladati.
www.sanjalica.com

Dagda, dobri bog

Poznat je pod imenima Ehid, Olahir, Ruad Rofesa i Mog Ruit (sluga točka), irski bog Dagda je keltski ekvivalent galskog Jupitera, Taranisa. Predstavljen je kao robusan muškarac obučen u tuniku sa kapuljačom, ima veliki stomak, proždrljiv je i raskalašan. Vuče za sobom ogromnu toljagu postavljenu na točkove. Ona je teška da je moraju nositi najmanje osmorica, a jednim udarcem može da smoždi devetoricu. On je svemoćan i ima ogromno znanje i poseduje kotao izobilja, odnosno ponovnog rađanja. Dagda ima dvostruku moć, nad životom i smrću. Vlada podzemnim svetom kome se može prići morskim putem pod imenom svog drugog obličja Mananana, gospodara mora i drugog sveta. On je i bog muzičar, vlasnik čarobne harfe koja sama svira tri čudesne irske melodije,(melodije sna, smjeha, tuge). Bog je prijateljstva i gospodar nauke. Dagda je ostao bez dvorca (zdanja na Bojnu) koji mu je uzeo sin Oingus. Oingus je zatražio od njega jedan dan da mu ustupi svoj dom (za jedan dan i jednu noć). Dagda je izgubio iz vida da te dve reči zapravo označavaju vječnost i Oingus je zadržao zamak. Dagda je moćan ratnik i ljubavnik Morigan (boginje rata).

Teutates, ratnik

Bog zaštitnik plemena Teutates ili Tutatis najsuroviji je među svim bogovima. On je bog ratnik pa ga često porede sa Marsom, čas sa Merkurom. Naoružan je na rimski način, blizu njega se uspravlja zmija sa ovnovom glavom, a tu stoji i boginja ratnica sa obnaženom lijevom dojkom. Često je poistovećivan sa Ogmiosom bogom rečitosti zbog toga što on nosi toljagu, luk i tobalac ali takođe i zato što je po keltskom shvatanju, ratnički vođa pre svega onaj koji ume da povede svoju vojsku rječima i koji piše istoriju. Teutates je surov bog koji zahteva ljudske žrtve. One su potopljene u bure s vodom sve dok se ne udave. Međutim ova scena može se protumačiti kao da bog rata potapa svoje ratnike u tečnost od koje će postati besmrtni.

Taranis, grmljavina

Strašan i uzvišen istovremeno. Taranis uliva strah tutnjavom groma i iznenadnim munjama. Svojim gromovima izaziva pustošenja i poplave, ali isto tako donosi i blagotvornu kišu koja hrani tlo i obezbeđuje letinu. Predstavljen je kao bradat muškarac u zrelim godinama koji drži veliki točak. Taj točak simbolizuje munje i tutnjavu groma. Ponekad je predstavljen i na konju kako se nadnosi nad divom sa zmijskim repom kao da pokazuje nadmoć. Taranis je surov traži ljudske žrtve (one se zatvaraju u drvene kaveze koji se potom pale, ili mu se prinose odsečene glave).

Kernunos, bog sa jelenjim rogovima

Ime Kernunos znači rogat. On je bog muževnosti, bogastva, šuma, životinja, obnavljanja života. Predstavljen je kao star čovek, ima jelenje uši i rogove i nosi torkves (vrstu galske ogrlice). Često je sa njim zmija sa ovnovom glavom i jelen. Nosi rog izobilja, ili činiju i posipa zrna žita i novčiće. Dugo se verovalo da kada neko čuje Kernunosov glas koji liči na riku jelena to je siguran predznak smrti. Kao i život i bog ima cikličnu prirodu. Rađa se na zimsku kratkodnevnicu, ženi se početkom ljeta, a umire na ljetnu dugodnevnicu. Zatim na Savin izlazi iz podzemnog svjeta da bi krenuo u svoj divlji lov.

Ogmios, Kelt

Posredstvom magijske povezanosti, Ogmios privlači ljude preko njihovih ušiju. U pitanju je rečitost i personifikovana moć govora. On je starac, sav izboran, obučen u lavlju kožu, nosi toljagu, luk i tobolac. Vuče za sobom veliku gomilu ljudi povezanih ušima jedni za druge zlatnim lančićem čiji je kraj provučen kroz probušeni jezik Ogmiosa. Ljudi nisu čvrsto povezani, oni ne pokušavaju da pobjegnu, prate veselo svoga vođu, izriču mu pohvale. Ogmios je simbol snage ritualnog govora koji sjedinjuje svet ljudi i svet bogova. U njegovo ime se izgovaraju blagoslovi za prijatelje i kletve za neprijatelje. On je izraz misli koja upravlja tokom razvoja čovječanstva, u kome rat ima značajno mjesto. U Irskoj se zove Ogma. Tvorac je ogama, skupa magičnih znakova čija je moć tako velika da mogu da paraliču protivnika. On je čarobnjak u ratu, jer postiče vojnike. Dešava se da bude ubijen, ali onda se opet pojavi malo kasnije u priči.

Kuhulin, nepobjedivi ratnik

Kuhulin je podložan neobičnom fenomenu (kada ga obuzme borbeni žar, pretvara se u nemilosrdnu mašinu za ubijanje). Kuhulin je sin Dehtine, sestre kralja Konhovara i Sualtima. Postoji i priča da je sin Luga, koji je uvjek uz njega u borbama. Odgajila ga je njegova tetka Findhem, ali još četiri osobe učestvuju u njegovom vaspitanju. Miroljubivi Čenha, koji sudi u sukobima, gostoljubljivi Blai, koji podržava Irce čak i u pljačkama i brani njihovu čast, hrabri Fergus koji ih štiti od svih zala, stari pjesnik Avergin, koga svi cjene zbog njegove rečitosti i mudrosti. Kada mu je bilo 7 godina, Kuhulin je čuo od druida Katvada da će mladić koji primi oružje tog dana imati kratak život i vječnu slavu. Zato je on požurio da zatraži oružje. On sam zaustavlja juriš neprijatelja udruženih protiv njegove zemlje. Golim rukama ubija Kulanovog divljeg psa. Izaziva na borbu sinove Nehta Skene i ubija svu trojicu. Kuhulin u ratu poludi i ne može se osloboditi ratničkog bjesa. Zato pred njega izlaze nage djevojke da bi smirile njegovo ludilo i potapaju ga u 3 bureta hladne vode ne bi li mu povratile razum. Veliki je zavodnik, a njegova ljubav je boginja Fand. Pobjeđen je od strane kraljice Mev. Uhvatili su ga u zamku i natjerali da pojede pseće meso, što mu je strogo zabranjeno. Na kraju ga ubija Lugid, sin jedne od njegovih žrtava.

Lug, majstor mnogih vještina

Lug je izuzetan bog jer posjeduje sve (on je dobar lovac, muzičar, organizator i najzad dobar kralj). On je ratnik, mudrac, čarobnjak, muzičar, majstor svih zanata i vođa Tuata De Danana. Formorijani zastrašujuća i gnusna bića zauzeli su Irsku i ugnjetavaju njihove stanovnike. Kralj Tuata De Danana (Nuada) izgubio je ruku u borbi. Da bi umilostivili osvajače postavljaju kralja Formorijanina Bresa. Ali i Bres je loš kralj koji ubija svoje podanike. Posle nekog vremena Bres je primoran da vrati vlast Naudi, te ovome bog ljekar Diankeht pravi vještačku ruku od srebra koja ima sve osobine kao i prava ruka. Bes bježi kod oca i skuplja ogromnu vojsku koja zauzima Irsku. Tada se pojavljuje mladi i daroviti ratnik Lug. On tvrdi da poseduje sve sposobnosti i dokazuje to ( svira na harfi sve tri melodije irske muzike, vraća na mjesto kamen iz Fala, koji je jedino 80 volova moglo da pomjeri, pobjeđuje kralja na šahovskom turniru). Kralj ga proglašava za najmudrijeg među mudracima, prepušta mu tron na 13 dana i zadužuje ga da organizuje borbu protiv Fomorijana. Lug dijeli uloge, druidi će povezati rijeke tako da potope Fomorijane, čarobnjaci će baciti čini na neprijatelje, zanatlije će praviti oružje, junaci će voditi borbu, ljekari lječiti ranjenike. Na kraju će Fomorijani biti poraženi,a Bres zarobljen. Ostavljaju ga živog pod uslovom da im otkrije tajne napretka. Lug malo učestvuje u borbi jer je suviše dragocjen zbog svojih sposobnosti. Preduzima samo jedan podvig, hicem iz praćke probija oko Balora čiji pogled parališe i čiji kapak se može podići samo uz pomoć kuke. Druga verzija iste priče ukazuje na rivalstvo između Nuade i Luga. Kralj vezuje Luga za stub jer hoće da zadrži slavu za sebe. Ali Lug kida lance i pobjeđuje u borbi gotov sam.

Kralj Artur

Mala dopuna

Kao sin Utera Pendragona, kralja Bretanje i Igerne žene vojvode od Kornvola, Artur simbolizuje jedinstvo dva naroda (koji su mogli da razgovaraju stojeći svako na svojoj obali Lamanša). Artura je odgajio čarobnjak Merlin i krunisan je kad je imao 15 godina. Naoružan Ekskaliburom svoji mačem očistio je zemlju od čudovišta i džinova, otjerao je osvajače, osvojio kontinent, stigao u Rim i došao sve do Palestine odakle je odneo Hristov krst. On će na kraju biti prevaren jer kraljica Ginevra prihvata udvaranje Lanselota od Jezera, a njegov nećak Mordred koristi njegovo odsustvo da bi preuzeo presto. Artur proganja da bi se osvetio i godine 542. biva smrtno ranjen. To je kraj kraljevstv Logresa. Morgana i vile odnose ga lađom na ostrvo odakle će se jednog dana vratiti da oslobodi svoj narod.

Vitezovi Okruglog stola

Arturov dvor je u zamku Kaerleon u Velsu. Tu su ključne riječi i podvizi i lijepo ponašanje. On je osnovao red vitezova Okruglog stola zato da se među vitezovima ne bi postavljalo pitanje prvenstva. Oni su zvanice jednakog ranga koji svaki za sebe kreću u potragu za avanturama poštujući pre svega viteški kodeks to jest poštenje, bratstvo po oružju. zaštitu slabijih i Crkve. Po povratku se sastaju u zamku Radosne straže i tu prepričavaju podvige. Potraga za Gralom je njihova opsesija. Gral je misteriozni pehar onaj u kome je Pilat oprao ruke, možda isti onaj iz koga se pilo na Tajnoj večeri, na Sveti četvrtak, ili onaj u koji je Josif iz Arimateje sakupio nekoliko kapi Hristove krvi. U potragu se može upustiti samo vitez bez mane. Samo se Galahad, Lanselotov sin, pokazao dostojnim toga.

pronadji tvoj rodjendan-tvoje drvo

Jan 01-Jan 11-Jelka
Jan 12 - Jan 24 - Brest
Jan 25 - Feb 03 - Platan
Feb 04 - Feb 08 - Topola
Feb 09 - Feb 18 - Smreka
Feb 19 - Feb 28 - Bor
Mar 01 - Mar 10 – Zalosna vrba
Mar 11 - Mar 20 - Limun
Mar 21 - Hrast
Mar 22 - Mar 31 - Lesnik
Apr 01 - Apr 10 - Musmula
Apr 11 - Apr 20 - Javor
Apr 21 - Apr 30 - Orah
May 01 - May 14 - Topola
May 15 - May 24 - Kesten
May 25 - Jun 03 - Jasen
Jun 04 - Jun 13 - Zbun
Jun 14 - Jun 23 - Smokva
Jun 24 - Breza
Jun 25 - Jul 04 - Jabuka Jul 05 - Jul 14 - Jelka
Jul 15 - Jul 25 - Brest
Jul 26 - Aug 04 - Platan
Aug 05 - Aug 13 - Topola
Aug 14 - Aug 23 - Smreka
Aug 24 - Sep 02 - Bor
Sep 03 - Sep 12 – Zalosna vrba
Sep 13 - Sep 22 - Limun
Sep 23 - Maslina
Sep 24 - Oct 03 - Lesnik
Oct 04 - Oct 13 - Musmula
Oct 14 - Oct 23 - Javor
Oct 24 - Nov 11 - Orah
Nov 12 - Nov 21 - Kesten
Nov 22 - Dec 01 - Jasen
Dec 02 - Dec 11 - Zbun
Dec 12 - Dec 21 - Smokva
Dec 22 - Bukva
Dec 23 - Dec 31 - Jabuka

Jabuka (Ljubav) – obicno vitki, harizmaticni, dopadljivi i atraktivni, prijatne spoljasnosti, rado flertuju, avanturisti, culni, uvek zaljubljeni, hoce da vole i da budu voljeni, verni, nezni, veoma sirokogrudi, talenti za nauku, zive za danas, heute, bezbrizni filozofi sa snagom dobrog izlaganja.
Jasen (Ambicija) – neobicno atraktivni, raduju se zivotu, impulsivni, pozeljni, ne mare za kritiku, ambiciozni, inteligentni, talentovani, vole da se igraju sa sudbinom, mogu biti egoisti, sehr pouzdani, verni ljubavnici, ponekad im mozak vlada nad srcem, ali veze shvataju vrlo ozbiljno.
Bukva (Kreativnost) – imaju izrazeno dobar ukus, zabrinuti oko svog izgleda, materijalisti, dobro organizuju zivot i karijeru, ekonomicni, dobre vodje, ne preduzimaju nepotrebne rizike, vispreni, velicanstveni zivotni partneri, veoma vode racuna da ostanu fit (dijete, sport, itd.)
Breza (Inspiracija) – raduju se zivotu, atratktivni, elegantni, ljubazni, zadovoljni, ne vole nista sto je preterano, ne podnose vulgarnost, vole zivot u prirodi i miru, nisu preterano strastveni, prilicno uobrazeni, nedovoljno ambiciozni, umeju da naprave mirnu, zadovoljnu atmosferu.
Smreka (Sigurnost) – obicno jako lepi, umeju da se udese, vole luksuz, dobrog zdravlja, absolutno nisu stidljivi, pokazuju tendenciju da gledaju na druge sa visine, samouvereni , odlucni, nestrpljivi, vole da uticu na druge, mnogo talenata, zdravo optimisticni, cekaju pravu ljubav, sposobni da donose brze odluke.
Kesten (Iskrenost) – izrazito lepi, ne vole pritisak, pravicni, raduju se zivotu, zainteresovani, rodjeni diplomati, ali u drustvu osetljivi, cesto nesigurni u sebe, ponekad uobrazeni, osecaju se neshvacenim, vole samo jednom, imaju problema u pronalazenju partnera.
Platan (Vernost) – jaki, misicavi, odgovorni, uzimaju sve sto im zivot pruza, zadovoljni, optimisticni ,lakomi za novcem i priznanjima, mrze usamljenost, strastveni ljubavnici kojima nikada nije dosta, verni, uvredljiv, nestalni, pedantni i bezbrizni.
Brest (Plemenitnost) – prijatne figure, odeveni sa ukusom, kazu glasno sta im ne odgovara, naginju tome da ne oprastaju tudje greske, veseli, vole da vode, ali ne i da nekome pripadaju, verni i iskreni partneri, vole da donose odluke za druge, plemeniti, sirokogrudi, veliki smisao za humor, prakticni.
Smokva (Osecajnost) – veoma jaki, samovoljni, nezavisni , ne dozvoljavaju protivljenje ili svadju, vole zivot, familiju, decu i zivotinje, pravi drustveni leptirici, puni humora,vole besposlicarenje i dokolicu, talentovani za prakticno, inteligentni.
Jelka (Misterioznost) – puni ukusa, posteni, obrazovani, vole sve sto je lepo, puni osecaja, tvrdoglavi, egoisticni ali se brinu za svoje bliznje, prilicno zadovoljni, talentovani, mnogo prijatelja ali i neprijatelja, veoma pouzdani.
Lesnik (Izuzetnost) – sarmantni, skromni, puni razumevanja, znaju da ostave utisak, aktivni borci za socijanu pravdu, omiljeni, osecajni, komplikovani ljubavnici, iskreni, tolerantni partneri, poseduju pravu predstavu o pravicnosti.
Zbun (dobar ukus) – hladna lepota, brinu se o svom izgledu i kondiciji, dobar ukus, nisu egoisti, cine sebi zivot sto moguce prijatnijim, vode disciplinovan zivot, od partnera traze priznanje i prijateljstvo, sanjaju o neobicnim ljubavnicima, retko su zadovoljni svojim osecajima, ne veruju skoro nikome, uvek su nesigurni u svoje sopstvene odluke, veoma savesni.
Limun (Sumnja) – ono sto zivot donosi prihvataju sa mukom, mrze svadju, stres i posao, ne vole dosadu i udobnost, blagi su i popustljivi, zrtvuju se za prijatlje, poseduju mnogo talenta, ali nisu dovoljno ambiciozni da ih poboljsaju, stalno jadikuju i kritikuju, veoma ljubomorni ali verni.
Javor (Nezavisnost) – neobicne osobe, izrazena moc izrazavanja i originalnost, bojazljivi i rezervisani, slavoljubivi, ponosni, sigurni u sebe, zeljni uvek novih iskustva, ponekad nervozni, dobro pamcenje, lako uce, obicno imaju komplikovani ljubavni zivot, vole da uticu na druge.
Hrast (Hrabrost) – robusne prirode, jaki, nezavisni, nepopustljivi, osecajni, ne vole nikakve promene, nogama uvek na zemlji, drze se cinjenica, jednostavno ne razmisljaju vec deluju.
Masllina (Mudrost) – vole sunce, toplotu u lepa osecanja, razumni, puni razumevanja, izbegavaju agresivnost i nasilje, tolerantni, veseli, mirni, izrazen osecaj za pravdu, osetljivi, uobrazeni, nisu ljubomorni, vole da citaju, i da su u drustvu obrazovanih ljudi.
Bor (Izuzetnost) – vole prijatno drustvo, veoma izdrzljivi, znaju kako da ucine zivot prijatnim, veoma aktivni, prirodni, dobri pratioci, brzo se zaljubljuju, ali isto tako brzo gube interesovanje, brzo odustaju, mnogo menjaju dok ne nadju idealnog partnera kome veruju, pouzdani i prakticni.
Topola (Nesigurnost) – deluju veoma dekorativno, nisu dovoljno sigurni u sebe, razumni samo kada je neophodno, potrebna im je podrska i prijatno okruzenje da bi se opustili i otvorili, vrlo probirljivi, cesto sami, jako nesigurni, umetnicke prirode, dobri organizatori, naginju filozofiranju, pouzdani u svakoj situaciji, veze shvataju ozbiljno.
Musmula (Culnost) – sarmantni, veseli, daju sve od sebe a pri tome nisu egoisti, vole da budu zapazeni, vole zivot, kretanje, nemir, cak i krize, istovremeno zavisni i nezavisni, dobrog ukusa, umetnici, strastveni, naglasenih osecanja, dobri pratioci, ne predaju se.
Orah (Strast) – nezavisni, cudni i puni kontradiktornosti, cesto egoisticni, agresivni, velikodusni, obrazovani, neocekivano reaguju, spontani, neograniceno slavoljublje i ambicija, nisu fleksibilni, teski i cudni partneri, drugi ih retko vole, ali im se cesto cude, dobri stratezi, veoma ljubomorni i strastveni, ne prave nikakve kompromise.
Zalosna vrba (Melanholicnost) – divni, ali puni melanholije, atraktivni, veoma duhovni, vole sve sto je lepo i ukusno, vole da putuju, sanjari, neumorni, komplikovani, iskreni, moze da se utice na njih, ali je sa njima tesko ziveti, pozeljni, dobra intuicija, pate zbog ljubavi, ali ponekad pronadju partnera koji im daje oslonac.