Najlepši ljubavni stihovi

First topic message reminder :

OVE NOĆI


Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.



Pablo Neruda

Hljeba
Parobrod spreman. More se koleba.
Posljednji plamen na zapadu trne;
Suton se radja i s jesenjeg neba
Polako pada na hridine crne.

Paluba puna. Ruke uzdignute
Pozdrav šalju i rupcima mašu.
U mnoštvu ovih vidim čeljad našu,
Naslonili se na pervaz pa ćute...

Zemljaci moji, dokle ćete, dokle?
"Tamo daleko! Jer nas usud prokle
I na nas pade tvrda tuča s neba..."

A zar vam nije zavičaja žao?
"Žao je brate... Bog mu sreću dao.. .
No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba..."

Aleksa Santic

VATRU NE GASI

Vatru ne gasi
Neka stoji
Plamen
Da gori kamen
A srce spasi
U tkanju nasis zelja
Ljubav je najbolja prelja
Dok ljubav imas ovu
Maldost ces radjati
Novu.

Tako sama

Tako sama,
pokrivena česticama nedostajanja
ležala sam na stijeni
pored zapjenjenog mora
pogleda uperenog
tamo negdje iza,
u raskršće puteva
gdje si odlučio
pratiti nečije tuđe korake.

Tako sama,
učila sam ponovo biti JA,
egzistirati kao jedinka,
i živjeti bez lijeve polovice srca
koju si odnio sa sobom,
a ne želeći joj biti vlasnikom.

Tako sama,
disala sam ne osjećajući mirise,
lutala, ne ćuteći hladnoću ni toplinu,
gledala, bez da vidim boje buđenja novog dana,
hodala, ne ostavljajući tragove svojih stopa,
dodirivala, tražeći te pod svojim prstima,
a nalazeći samo prazninu u stvarnosti
iz koje si izrezao i odnio svoj lik.

Tako sama,
drhatvim sam rukama
lijepila šarene komadiće sebe
kakva sam bila prije nego si
poslao uragan kroz moj život,
i sakupljala sitne krhotine osobe
u koju si me pretvorio svojim odlaskom.

I dalje sama,
dala sam se moru
da te spere sa moje kože
dok sam upijala mirise
tog trenutka spoznaje
kada su mi se boje sumraka
ponovo zaiskrile u očima
cijelom lepezom svojih tonova.
Usidrila sam svijest
i prestala lutati
našavši onu drugu polovicu
u samoj sebi.

Yvonne D.

POLA LJUBAVI MOJE



Na svakoj izlozbi gledao si samo

prvi red slika,

u pozoristu na pola predsatve

si izlazio,

na putu ljubavi stigao si do pola

i zastao,

ni jednoj knizi ni

zadnju stranu nisi procitao


i mene si samo na pola voleo



Katrin

RANJENO SRCE

Zbog pogodaka
Pravo u srce
Dok okrecem se
Oko sopstvene duse
Posmatram
Zrna zabodena

Upitnikom

Koliko je njih
Pogodilo me
Neka su smesna
A bolela su
Cupam ih
I ostajem miran

Ciljam kantu za djubre
Ne moze covek
Vecno da se osvrce.

JESEN I JEDNA PESMA

U miru jedne davne jeseni
Dok je srebrnim nebom jezdio
Mesec zut
Stihove si mi saputala sa zanosom
Dok planina neka
Daleka
Mesecu ne sakri put

Onda si uzdahnula
Dva puta

Bilo je to neke druge jeseni
Ne secam se koje
Stihove si moje
Opet citala
Blazena
Srecna bila

Ja cu sada opet
Kao neka planina daleka
Sto iza trista samuje
I zut mesec ceka
Utonuti u noc
I isti biti
Srce u stih pretociti.

U S...
1989

Jel' trava zelenija sa druge strane ograde..?
Ako ti kazem da sam trazila
ono sto ljudi zovu srecom,
ali nisam znala prepoznati njezine omjere, hoces li razumijeti?
Postoje granice do kojih se igra moze zvati nevinom,
postoje i pogledi koje mozes prozvati nevjerom
I zauvijek blatom uprljati uspomene.
Vjerujem da se srodne dusne
poznaju i na daljinu.
Kazes da me volis, da me zelis blizu...
Nemoj.
Zelim to osjetiti i kada cutis...

Savannah 12.05.2008

VETAR JE JUTROS

Vetar je jutros rasterao
Uvojke
Sa grudi devojke

Kosa joj plava
Na vetru pala
Tanani vez satkala
I ostala

Pa ceznjiv pogled mami
U rumena jutra
U tami

Mi sami
Sami.

Intima

Hoću samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
Čitav svijet da se sakrijemo
Dane i noći da bismo se razumjeli

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
Osim onoga što mislim o tebi
I o jednom svijetu nalik na tvoj lik
I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama

Paul Eluard

Dok god osecam povetarac u svojoj kosi
I dok vidim sunce koje sija po liscu
Ja necu traziti vise.
Sta jos sudbina moze da mi da
Do zivota koji se zivi u trenutku
Kakvo neznanje?
Mudar je onaj koji ne trazi.
Lutalica ce naci u svim stvarima
Ponor i sumnju u sebe.

*Fernando Pessoa*

JA SAM STAROMODNA CURA

Ja sam stromodna cura
Volim kuće prizemljuše krastavih zidova
Sa dvorištima krcatim starudijama,
Umesto oblakodera i apartmana
U kojima se budim i spavam.
Muškatle u prozorima i u loncima na tufne
Više volim od imitacija, od veštaka..
Ja sam staromodna cura
Što više voli vespe umesto automobila.
Tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjače,
Više od zvižduka mlaznjaka.
Puteljke umesto avenija i bulevara,
Kojima moje potpetice odzvanjaju.
Ja sam staromodna cura
Što voli miris opranog veša
Koga vetar naduvava
Do moga lica, preko moga nosa
I sve ono što veje iz predhodnog života.
Ja sam staromodna cura
Još slusam longplejke i tipkam Oliveti,
Govorim hvala, izvinite, molim.
Volim da mi dasa pripali cigaretu
Otvori vrata, pridrži kaput, primakne stolicu,
Da me svlači krpicu po krpicu.
Ja sam staromodna cura
Što voli kič scene sa zalascima sunca,
Modne žurnale i porodične albume,
Od okretnih igara "stiskavac" jedino razumem.
Ja sam staromodna cura,
Ne zujim i ne skitaram kojekuda,
U kući dreždim povazdan,
Ko glineni ćup sušeći se na promaji
Samoće i zadovoljstava,
Mamurna od snova.
Ja sam staromodna cura
O ljubavi i strasti malo šta znam
Devičijeg srca rodjena udovica,
Pod čijim nogama život kulja
Kao para iz šahta
Koju zaobilazim brzim koracima.
Ja sam staromodna cura
Ne kupujem po sniženoj ceni
Ni osmehe ni svilu.
Ne nosim mini suknje i dekoltee,
Bilo bi to lako oružje za nekog
Ko je nameran da osvaja bez.
Ja sam staromodna cura
Što se kuvam u sopstvenom loncu
Marke hoću- neću.
Kao keruša sama ližem sopstvene rane,
Umreti skoro neću.
Ja sam staromodna cura
Niti psujem, niti zvocam, niti besnim,
Možete me mazati na hleb.
Al s medom se uvek dobije malo otrova,
Ljubavi u smrtonosnim dozama.
Ja sam staromodna cura
Žuljas me kao nova cipela
Koju moram izuti, promeniti,
Za jednog udobnog ko patika
Ili razgaženog ko susetkina sandala.
Ja sam staromodna cura
Dobra sam prema muškarcima,
Kao prema onim koji se plaše mraka,
Lifta i prelaska ulice van pešačkog prelaza.
Sa njima volim da idem u bioskop
I gledam nove filmove na stari način,
Iz zadnjeg reda bioskopske polutame,
Dok mi odabrani zavlače ruku ispod suknje.
Ja sam staromodna cura,
Drevna ko Kartagina,
Minimalno oštećena zubom vremena.
Muzejski komad koga nema na aukciji.
Pipanje nije dozvoljeno.
Uzmi ili ostavi.

R. Lazic