Kaži mi...

First topic message reminder :

Sećate li se :
"Kaži mi, kaži
kako da te zovem,
kaži mi kakvo
ime da ti dam..."
Neverovatne jednostavnosti ali duboko mudro izrečeni, napisani stihovi Zmaja i danas vas mogu naučiti da mudrost življenja je u sveiskonskoj ljubavi.
Dakle, "Kažite " ovde i sada stihom svojim ljubavlju namenjenu misao i čar!

Moje posljednje zbogom

Ono sto cu ti reci
Neka ostane tajna
Izmedju tebe i mene
Dva srca prividno spojena
Zlatnom niti

Zasto sam cekao
Da se i posljednja
Nada ugasi
Da bih otisao

Sramno priznajem
Da te vise
Ne mogu ovako voljeti
Jer me iznova gusi
Osjecaj da te nemam
Da ti zagrljajem
Ne mogu pokazati
Gdje pripadas
Niti ljubiti
Lice andjela

Ja vise
Snage nemam
Da budem blizu tebe
Na ovaj nacin
Jer tvoja hladnoca
U mom srcu
Izaziva jezu

Osjecam
Da polako nestajem
U tvom crnom oku
Treptaja nedostojan
Ne mogu vise
Niti govoriti

Nehoteci
Razbila si jednu dusu
Na komade
Slomila si
Hrabrog covjeka
Cija sam sjenka

Stoga
Neka ovo bude
Moje posljednje zbogom
Zadnji poklon tebi
Andjele bez duse

Ostajem
Vjeran molitvi
Da jednom shvatis
Sta je prava ljubav
I kako se voli do smrti


"Nepoznat Autor"

Sve moje tuge

Crno je jutro
Koje svice
Kad nisi tu

Skriven
U osami
Poput cvijeca u poljani
Sakupljam tuge
Neka ih
Za uspomenu
Za neka bolja vremena

Grubo odgurnuta
Od tebe
Dusa je bosa
Umorna I sjetna
Ceka svoju religiju

Uspjevam
Nametnuti srcu
Da mora ici dalje
Da ustraje
U ljubavi
U lazi

Istoj onoj
Sto macem probada
Staru ranu
Tisucu puta
Iznova
I cini da zadrhtim
Mali u tvojim ocima
Nepoznat tvome srcu

Jedna za drugom
Tuge dolaze
U moj svijet
Kidajuci dusu
Na komade
Sitne poput pijeska

Moja dusa
Tvoja pustinja
Vjerni je cuvar
Svih tuga
Ona je tu
Zbog tebe

Da ucini
Da uvijek ostanes voljena
Da tvoja dusa
Nikada ne postane
Pustinja
Usamljena riznica tuge
Rob andjela


"Nepoznat Autor"

Cekanje

Pisati ti
Dok te nema
Pretvara moju dusu
U bojno polje
Sjete I tuge
Jedna od njih
Mojim je gospodarom

Necu ici
Tako duboko
Da te povrijedim
Kada si slaba
I usamljena

Poruku
Ciste ljubavi
Primit ces vjetrom
Ali u njoj
Nece biti
Lijepih rijeci

Poput papira u vodi
Gube se slova
Sa mojih usana
Sve rijeci ljubavi
Tebi podnesene
Umiru
Jer te nema

I ja sam usamljen
Na onom mjestu
Pored rijeke
Pogleda u daljinu
Cekam

Svoju jedinu
Andjela
Zbog kog
Vrijeme je stalo
I svijet nestao
U trenu

I nadam se
Onom
Sto mi ne pripada
Tvojoj ljubavi


"Nepoznat Autor"

Odlazak

Da mi je
Da polozim oci
Na tvoje andjeosko lice
Jos samo jedan put
Prije no odes

Da te mogu pamtiti
Najljepsu do sada
I pozeljeti
Da ti bude lijepo

Usamljen
Ostajem da volim
Svog andjela
Sa kojim dijelim
Sve osim tuge

Predano cu ti
Poklanjati srce
Svaki dan
Da znas
Da moja je ljubav
Vjecna

Mozda cu morati
Cekati neki novi zivot
Da te imam
Spreman sam na to
Jer te bezuvjetno volim

A moja ljubav ce
Svakim novim zivotom
Traziti tvoje lijepo lice
Da na njega polozi
Jedan poljubac
Malu poruku ljubavi
Velikog srca
Tvojim ocima

Kada se vratis
Uberi jasmin
Cuvaj ga u sobi
Neka ti mirise
Za mene

Sjeti se kave
Sa okusom cimeta
I toplog pogleda
Sjeti se ljubavi
Kojom si okrunjena
Sjeti se zanosa
Sa kojim sam te docekivao
Sretan sto si tu

Jedina moja
Kada se vratis
Ja mozda vise
Necu biti tu
Da te volim

Barem ponekad
Ucini uspomeni
Sjecajuci se
Mog tuznog lika
Sto voljeti nije umio
Na pravi nacin
A mrziti nije znao

Budi hrabra
I nemoj biti tuzna
Sto prezivjeti necu
Ovu ljubav


"Nepoznat Autor"

Granica srece

Ljubav je
Tuzna granica srece
Dalje idu
Samo uspomene

Na ono vrijeme
Kada je nada
Palila dusu
Sjajem tvojih
Crnih ociju

Lazno ispijala
Rujno vino
S tvojih usana
I lagala
Da si ti ja

Ponekad nastojim
Probuditi sjecanje
Pozvati u pomoc
Svaki trenutak
Kada sam bio sa tobom
Neka govore lazi
O kojima sve znamo
I ti i ja

Tada shvatim
Da te trebam voljeti
Jer si ti zrak
Bez kog
Ne mogu zivjeti
Jer si razlog
Zasto mi jutro
Mirise na cimet
I sa tobom
Moj svijet je potpun

Jedina
Ja znam da me mrzis
Zbog ljubavi
I sjecanja koja bole
Ali znaj
Da te ja ljubim
A da ne umiru
Oni koji vole


"Nepoznat Autor"
__________________

Istina

Vrijeme polako
Ispire istinu
Mjenjajuci je u ono
Sto ti zelis da bude

Ignoriras
Moju ljubav
Koja je tvoje dijete
Kada ces jednom
Skupiti snage
Da priznas

Tebi je jasno
Da te on
Nikada nece voljeti
Kao ja
Da ne zna zamisljati
Kako ti miluje kosu
Usne cjeliva
U sumrak

Nikada
Nece tesko disati
Jer osjeca tvoju blizinu
Niti plakati
Da bi ti
Ostala sretna

A ti
Prisvoji laz
Neistinu zovi
Imenom njegovim
I pusti
Da te on ljubi

Prikrij sto osjecas
A sto znamo
I ti i ja
Da ne bi istina
Postala jasna
Onima koji te vole
Ali ne kao ja


"Nepoznat Autor

Tvoje usne

Kradom uzimam
Tvoje usne
Kada se najmanje nadas
I stavljam ljubav
Na tvoje celo
Ponosno uzdignuto
Iznad moje nade

Nikada
Nemoj dozvoliti
Da umrem
U tvom sjecanju
Da bude
Kao da sam
Otisao davno

A zaboravis li
Ja cu ti oprostiti
Jer znam
Da nisi kriva
Kriv je njegov pogled
Sto te odvaja od mene
I cini da zadrhtis

Njemu za ljubav
Raspleti svoje kose
Crne kao zivot
I hodi ponosno
Jer tebe su
Voljeli svi
Koje znas

Stidljivo
Iz kutije svoga srca
Pustit cu
Malo ljubavi
Da osjetis ukus
Romanse i poraza
Sestre i brata
Koji su mojom sjenkom
Od kad te znam

Slatko izgleda
Kisleo voce tvojih usana
Meni sudjeno
Njemu pisano
Sudbinom receno
Da mi je
Da me volis


"Nepoznat Autor"

Trag

Ostavit cu trag
Tvojoj mladosti
Na mokrom snijegu
Tu blizu
Tvoga doma

Gdje sam nekada stajao
Gledajuci tvoj stan
Njezno zamisljao
Da mi dolazis
Nasmijana
I sretna

Zima na izdahu
Cuvat ce uspomene
Jos samo koji dan
I ako ti pogled ne zaluta
Na mjesto gdje sam
Nekada stajao
Ti nikada neces znati
Kako ljubav
Ubija bespomocnog

Zato pronadji
To moje mjesto
Umij se
Na potoku ljubavi
I budi svjesna
Da si ti ja
A da mene
Vise nema
Da ti tiho
Sapucem ljubav
Kroz stihove

Pjesme tebi
Slomit ce
Mnoga srca
A samo tvoje
Stvoreno od leda
Nece primjetiti
Tugu ljubavi
Koja je tvoja


Moja ce ljubav
Biti tvoja stidljiva sjenka
Zauvijek
I pratiti te
Dok imam snage
Za nas


"Nepoznat Autor"

Slabost

Srebrnim pismom
Urezana
U moju dusu
Osvajas
Svaki kosmos
Koji izmislim za tebe

Postala si
Moj lijek
Od koga se
Polako umire
A pomen
Tvog imena
Ubija sjecanja
Na sve
Sto nisi ti

Da bi na kraju
Ostala samo
Gola ljubav
Ali bez stida

Ti meni oprosti
Zbog ljubavi
I oprosti mi
Na drskosti
Sto pozelim pokazati
Da te volim

Pokusat cu
Izmisliti obecanje
Da zaboravim na tren
Tvoje oci
A ti mi nemoj
Uzeti za zlo
Ako te I tu iznevjerim

Ako nemadnem snage
Da ne mislim
Na onu
Koju volim…


"Nepoznat Autor"

Zamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.

zvonimir golob

Jos si u mojim stihovima.
Pisuci ih
cini mi se kao da ih citam
zajedno s tobom.
U nekoj tajanstvenoj zemlji
sa plavijim nebom, vise sunca.
S tobom polazim opet
u svako novo jutro...
Gledam tvojim ocima zoru.

Obojim svaku misao
mirisom cvijeca procvjetalog
nakon dugih zimskih mrazeva.
Pazljivo...
Kao najvecu dragocjenost.
Da ne izgubi svoj miris
na dalekom putu
do tvog srca.


(autor nepoznat)

Ljubavi, ja te ljubim




Ljubavi moja što se s drugim budiš
i drugome krasiš i noći i dane,
ljubavi moja, nemoj da se trudiš
zaboravit' na ljubav i na naše dane.

Ljubavi moja što kraj drugog svićeš
i drugoga ljubi tvoja usna mila,
ti tek moje srce tako kruto stišćeš –
ne brini se, to samo moja bol je bila.

Ljubavi moja što sad drugog ljubiš
i što drugom daješ sreću njemu lažnu,
što drugome svoju ljubav lako glumiš,
tijelom svojim ti varku daješ snažnu.

Ljubavi moja što sad drugog gledaš
dok ja bez tebe polagano ludim,
ja ipak znam da ljubav njemu ne daš
i ljubavi, ja te opet cijelim srcem ljubim.

Ti, ljubavi moja što ne vjeruješ meni
i koja tako vješto od mene bježiš
odluči se, il' me ljubi, il' od mene kreni,
ja ne živim dok sa drugim ležiš.

"autor nepoznat"

PIŠI MI...


Da li još uvek, nekad,
kad pomisliš da stvarnost
u zaborav sve slutnje zavije,
zivne u tebi iskra
kroz magicnu nestalnost
i obasja lutanja naša
i susret koji još ceka
tamo negde sred guzve
na uglu pored Slavije...

Da li još uvek snivaš
i snima bojiš sve dane
dok sivi dani teku,
razlivaju se i nose...
I da l' još u uglu usana
iste osmehe skrivaš
i isto, nehajno, rukom
otklanjaš pramenje kose...

Da li ti misli još nose
iste nijanse poleta
ili ih sad sece košava
k'o topli dah zimskim rezom...
Da li još uvek pricaš
plamenim krilima poneta...
Da l' još onako zurno
uvece koracaš Knezom...

Da li jos uvek pušiš?
Citaš li iste knjige?
Da li još uvek voliš
da slušaš Baha i Lista...
Da li još uvek vešto
u sebi promaje gušiš,
da li još vedro grabiš
i ne haješ za brige...

Da li si još uvek ista?

Ti uvek imaš mesta
u meni i mojim danima
i zato ne pitaj cemu,
ne pitaj da li mi treba...
Kroz tvoje reci i šapate,
kroz susret koji ne presta,
sa tobom i ja šetam
pod svodom našeg neba...

Ne misli da l' i nad mene
poneki oblak se klanja...
Ne brini da l' ce me mozda
tvoja prica zaboleti...
Dok mi pišeš o svemu
uklanjaš sva rastojanja,
i zato, samo mi piši,
i ne pitaj da li cu voleti...


"Dragana Konstantinovic"

TUGA PLAVOG CVIJETA


Jutros je najbistrija kiša pala,
samo da bi suze sprala
iz očiju jednog cvijeta.
Svunoć je plakao cvjetić plavi,
što ostao je sam u travi
i što s njim druguje samo sjeta.
A juče je bio srećan u licu,
držao za latice tratinčicu,
pjevušio u bijelog smijeha zvonu...
Ako su ruke tako htjele,
zašto oboje nisu uzele,
kada su skupa, da skupa i klonu?
Čežnja sad mrsi kosu plavu.
Cvjetić ne jede, ne pije rosu,
misli mu uz drugaricu bijelu.
A ona, kada uvenu u vijencu na glavi,
uvenu tog trena i cvijet plavi.
Tuga se razli niz livadu cijelu...


"Autor : Ismet Bekric"

Suza na licu


Tiho je kanula,
nikom nije šapnula,
lagano se spustila
i onda nestala.

Nikom nije kazala
zašto se iskrala,
nečujno skliznula
i sa lica nestala.

Niko ne zna zašto je kanula
krišom i bez pitnja,
iz oka se izvukla
i niz lice skotrljala.

Niko ne zna,
niko osim nje -
suze bistre,
moje izdajice.

"nepoznat autor"

Ti kao bez duse

Neka teska noc se preliva po dusi
Ne zelim da mrzim, da proklinjem
Ja to ne umem
Navikla sam da volim
I nista drugo neznam da pruzim
A ti tako sebicno samo uzimas
Naviko si tako.
Da ti se samo ljubav nudi…
A tako malo je cenis
Tvoje srce nije osetilo pravu ljubav
Jer je tako lako prodajes, otimas snove…
Cinis da sa visina panem dole najnize…
Odlazis, kao da nikad nije ni postojalo
I kao da uzimas deo mene
A ja ne umem da zaboravljam,
Tu na istom ostajem...


nep. autor

ČEKANJE


Sve tamo dokle pogled dopire
ona promatra put
kojim je otišao.
A kad se putevi pomute u suton,
kad tama počne gmizati,
klonula i tužna ona upravi korak
prema svome domu.

Amaru

SAN



Ponekad se bojim da živim u nekom snu
i strah me jutri otvoriti teške oči,
jer bojim se da će sve nestati i proći,
a ja ću opet biti na početku i dnu.

Treba mi sange da pogledam svjetlo života,
vidim da nije san, nego stvarnost života,
osmjehnem se na zvukove ptičijih nota,
pa poljubim ljubav, što samo meni dana.

I ne sluteć borbu, što misli moje kroje
ti spokojno uživaš ljepote svoga sna,
usne ti nježno i tiho šapuću moje:

probudi se draga, uljepšaj mi ovaj dan,
vatreni poljubac za dobro jutro mi daj,
da budem siguran, kako ovo nije san.

"nepoznat autor"

Snovi


Sve mi ovo liči na san..
na novo jutro.. novi dan..
i svaki put kad dođem tu
osjćam se kao u snu..

Sve me ovo vraca u maštu kao prije
ovdje dođem i ništa mi više važno nije
ove slike, ljubav, toplinu i stih
osjećaji ljudi, osjećam njih..

Plavo nebo iznad nas
ovi ljudi, zamišljen glas
lica me prate samo na tren
ostanem covjek sretan i zamisljen..

A sve mi ovo liči na san
na novo jutro.. novi dan..
I sve mi se ovo nekako krije
kao da postoji, a stvarno nije...

LES YEUX

Nada


Postoji mjesto
Koje me sjeca na tebe
Cest sam gost

Otimam
Komad sjecanja
Da oci vide
Sto dusa sniva

Tu blizu srca
Zlatni kavez
Mojoj ljubavi
Ropstvom prijeti
Do smrti

Molitva je
Jedina nada
Da cu prezivjeti
Sjecanje

Stid me reci
Koliko te volim
Jer ce biti
Da je to vise od ljubavi
Od samog sebe
Od boga

A opet
Njega molim
Za tvoju srecu
Da zadrzi osmijeh
I ljubav podari
Andjeoskom licu

Onu ljubav
Sto dah zaustavlja
Na mojim usnama
Kada mi dolazis
Uzvisena
Poput andjela

"nepoznat autor"

Vratio sam se, zivote


Opet mogu cuti
kako raste trava
obuklo se nebo
kosulja mu plava
proteze se more i zjeva
kihnulo je sunce
i oblaka nema

Opet mogu budan sanjati
sve sto zelim
imam svemir ljubavi
s' tobom da ga dijelim

Opet kuca strana lijeva
sretan sam jer znam
opet mi se pjeva

Vratio sam se, zivote
otjer'o sam dane sive
imas li za mene jos ljepote
vratio sam se opet medju zive

Opet sreca tragove mi prati
a do kada, ko to moze znati
sve dok u meni zivi nada
zivot je lijep, zivot je sada

"nepoznat autor"

Prije sna


Osjetis li, prije sna
dah ti lebdi iznad usne
preko obraza ti klizne
sve do tvoje kose guste

Pa se zaigra u trenu
labirintom tjemena
i kad pokupi tvoj miris
odleprsa tad u mrak


To sam ja, to te moje ruke
grle iz daljine, prije sna
ja ti dodjem tek onako
da te dirnem i prevarim sam sebe
da sam tu, kraj tebe
da ti gledam oci sklopljene za nas


"nepoznat autor"

Ti osjećaš


Čujem vlastiti krik
u ovoj noći
(kao jeka se vraća)
bezbožnici nam smetaju
i mrak je svuda
ali u nama je
svijetlost
i približavam se
tvojim očima
a ti me vidiš
sklopljenih trepavica
i onu tugu
koja se u tami
ne vidi
ti osjećaš

"nepoznat autor"

Vece bez tebe


Zima se odavno spustila u grad,
kroz prozor rominjaju pahulje snene,
iako nas dijele kilometri mnogi,
kamin u sobi gori za tebe i mene.

Januarska vece je tako lijepa,
al’ u meni je samo praznina neka,
sam sam u zemlji jezera i sume,
a ti mi se cinis kao vila daleka.

Kad bih mogao bar k’o mjesec biti,
da ti sa neba kroz prozor dodjem,
da budem kraj tebe ove divne noci,
ili bar, da ti samo kroz san prodjem.

I nocas cu sam utonuti u noc,
i ponovo cu usnuti onaj isti san,
u kojem ces ti biti tu kraj mene,
a kad se probudim, bi’ce isti dosadni dan...

"nepoznat autor"

Noćas sam te opet zavolio


noćas sam te od dva do četiri
gledao kako spavaš
pušio cigaretu za cigaretom
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati
noćas sam ti pričao
jezicima koje ne razumiješ
vidio sam boju tvog sna
na umornim kapcima
i pomiješao sjećanja
boli i radosti

tvoju ljubav sam uporno
u sebi učio napamet
da me ne bi prva prehlada
bacila s nogu
noćas sam te opet
zavolio jako
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati

Željko Krznaric